Jagna Pogačnik književna je kritičarka i prevoditeljica, rođena 1969. u Zagrebu. Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2000. godine djeluje kao samostalna književna kritičarka i prevoditeljica. Književne kritike, eseje i rasprave objavljuje od 1989. u brojnim novinama i časopisima, te na Hrvatskom radiju. Od 2000. do 2003. bila je stalna književna kritičarka emisije Knjižnica na Hrvatskoj televiziji. Uređivala je časopise za književnost Rijek i Zor. Autorica je dvadesetak predgovora i pogovora za knjige suvremenih hrvatskih prozaika. Od 2000. godine bila je književna kritičarka Jutarnjeg lista, gdje je pratila domaću proznu produkciju. Zajedno s Jadrankom Pintarić moderirala je kulturološke tribine Hrvatskog društva pisaca Grički dijalog. Uređivala je biblioteku konTEKST, što su je pokrenuli EPH i Novi liber, koja je objavljivala recentne prozne naslove hrvatskih prozaika i pisaca iz regije. Od 2009. godine voditeljica je radionice kreativnog pisanja književne kritike u Centru za kreativno pisanje u Zagrebu. Od 2013. bila je književna kritičarka HRT-ove emisije Dobro jutro, Hrvatska. Objavila je izbor iz hrvatske fantastične proze Prodavaonica tajni (2001), knjige sabranih književnih kritika Backstage (2002) Proza poslije FAK-a (2006), Kombajn na književnom polju (2012), izbor iz nove hrvatske proze Seks&grad u novoj hrvatskoj prozi (2004), odabrane kratke priče Najbolje hrvatske priče 2005 (2006), antologiju suvremene hrvatske proze Tko govori, tko piše (2008), a zajedno s Milovanom Tatarinom autorica je čitanke za 5. razred osnovne škole Pssst! Knjige govore (2003). Sa slovenskoga jezika prevela je stotinjak književnih i stručnih tekstova objavljenih u periodici, desetak radio drama, te tridesetak knjiga suvremenih slovenskih prozaika. Za prevođenje je 2000. godine nagrađena međunarodnom nagradom „Kulturkontakta“ iz Beča. Članica je Društva hrvatskih pisaca, Hrvatskog društva književnih prevoditelja i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Duška Gerić Koren rođena je u Varaždinu. Diplomirala je španjolski jezik i književnost i francuski jezik i književnost na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prevodi sa španjolskog, francuskog i engleskog jezika. Od 1991. zaposlena je u Hini. Književnim prevođenjem bavi se od 1990. godine. Prevela je niz eseja, pripovijedaka, nekoliko dramskih tekstova te niz romana i publicističkih naslova. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskog novinarskog društva.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija prevela je djelo Demon s Vučjeg brda, Dimitria Rouche-Boria.

Svetlana Grubić Samaržija (Osijek, 1982.) osnovnu i srednju školu završila je u Donjem Miholjcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2007. godine diplomirala je engleski jezik i književnost i povijest umjetnosti, a dodatni studij nizozemskog jezika završila je nekoliko godina kasnije. Nakon rada u školi stranih jezika, posvećuje se prevođenju beletristike i publicistike te audiovizualnih materijala s engleskog i nizozemskog jezika. U više navrata bila je na usavršavanju nizozemskog jezika u Nizozemskoj i Belgiji, a 2019. godine boravila je na rezidenciji za prevoditelje u Amsterdamu. Među pedesetak objavljenih prijevoda, ističu se naslovi Dnevnik Anne Frank, Mitovi, laži i ratovi za naftu F. W. Engdahla, Antigona u Molenbeeku Stefana Hertmansa, Što gledaš? Willa Gompertza, Malva Hagar Peeters, Ljudski rod: Povijest čovječnosti Rutgera Bregmana te Večernja nelagoda Marieke Lucas Rijneveld. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija prevela je djelo Mi smo svjetlost, Gerde Blees.

Ivica Baković (Čakovec, 1982.) diplomirao je kroatistiku i slavistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2007, a doktorirao je 2013. Na istom je fakultetu zaposlen na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti gdje predaje kolegije iz makedonske i južnoslavenskih književnosti, kazališta i filma te povremeno prevođenje s makedonskog na hrvatski. Autor je knjige Drama oko povijesti: Povijest i pamćenje u hrvatskoj i makedonskoj drami druge polovice 20. stoljeća (Srednja Europa, 2018.). U nekoliko je navrata boravio na stipendijama i stručnom usavršavanju u Sjevernoj Makedoniji te u Francuskoj, Njemačkoj i Češkoj. Književnim prevođenjem se aktivnije bavi od 2014, a objavljeno mu je desetak prijevoda s makedonskog.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija preveo je djelo Strah od barbara, Petra Andonovskog.

Edin Badić (Zagreb, 1992.) diplomirao je 2017. anglistiku (prevoditeljski smjer) te švedski jezik i kulturu (prevoditeljski smjer) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija proširio je znanja o skandinavskim jezicima polazeći nastavu suvremenog danskog i norveškog jezika. Stažirao je u Odjelu za hrvatski jezik Glavne uprave za pismeno prevođenje Predstavništva Europske komisije u Zagrebu (2017.) i Europskog parlamenta u Luksemburgu (2018.). Apsolvent je Poslijediplomskog doktorskog studija Humanističkih znanosti na Sveučilištu u Zadru te dovršava disertaciju iz područja znanosti o prevođenju. Bio je vanjski suradnik na istraživačkom projektu Hrvatske zaklade za znanost „Uspostavljanje međukulturnih poveznica kroz prijevode dječje književnosti: tekst, kontekst, strategije“, gdje je proučavao prijevode nordijske dječje književnosti na hrvatski. Suautor je prijevoda Hrvatsko-švedskog razgovornog priručnika (2018.) i dvaju izdanja Švedsko-hrvatskog rječnika leksičkih inovacija (2018., 2019.) te autor više recentnih znanstvenih radova iz područja lingvistike i znanosti o prevođenju. Usavršavao se pohađajući stipendirane jezično-kulturne radionice i seminare u Švedskoj (Uppsala, 2016.) i Danskoj (Kopenhagen, 2019.). Kao stipendist programa AIR Litteratur Västra Götaland proveo je jedan mjesec u istraživačko-prevoditeljskoj rezidenciji u Švedskoj (Jonsered, 2020.). Prosinac 2021. i siječanj 2022. proveo je u rezidenciji za pisce i prevoditelje Baltic Centre for Writers and Translators na švedskom otoku Gotlandu. Stalni je član Europskog društva za prevoditeljstvo (EST), udruge istraživača i znanstvenika History and Translation Network i Društva hrvatskih književnih prevodilaca te živi i radi u Zagrebu kao slobodni prevoditelj s engleskog, švedskog, danskog i norveškog jezika.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija preveo je djelo Pjesma nad pjesmama iz Ulice Palermo, Annette Bjergfeldt.

Sandra Ljubas (Pforzheim, 1992.) diplomirala je njemački jezik i književnost te švedski jezik i kulturu (prevoditeljske smjerove) 2017. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studira na poslijediplomskom doktorskom studiju Humanističkih znanosti na Sveučilištu u Zadru. Autorica je nekoliko znanstvenih radova iz područja lingvistike i traduktologije te suautorica Švedsko-hrvatskog rječnika leksičkih inovacija. Radi u Zagrebu kao slobodna prevoditeljica, od čega se izdvaja njezin angažman na Hrvatsko-švedskom razgovornom priručniku. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca, sudjelovala je na brojnim jezičnim seminarima i radionicama književnog prevođenja u Švedskoj, Njemačkoj, Danskoj i Austriji. U okviru programa AIR Litteratur Västra Götaland provela je mjesec dana u istraživačko-prevoditeljskoj rezidenciji u Švedskoj, te mjesec dana u rezidenciji za pisce i prevoditelje Baltic Centre for Writers and Translators na otoku Gotlandu. Prevodi sa švedskog, norveškog, danskog i njemačkog jezika.

Ela Varošanec Krsnik rodila se i odrasla u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu završila studij komparativne književnosti te španjolskog jezika i književnosti. Tijekom studija bila je na studijskom boravku u Meksiko Cityju, a pola godine usavršavala se i na Sveučilištu Complutense u Madridu. Prevodi s engleskog i španjolskog te je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Ponajviše prevodi prozu suvremenih latinoameričkih autora, među njima roman Spaljeni, meksičkog autora Antonia Ortuña, knjigu Duel Gvatemalca Eduarda Halfona, roman Sezona kentukija i zbirku priča Sedam praznih kuća argentinske autorice Samante Schweblin, dvaput nominirane za nagradu Man Booker, zbirku priča Što smo izgubili u vatri Mariane Enríquez, još jedne poznate argentinske spisateljice, roman Muzej besanih Carlosa Fonsece, kojeg je časopis Granta uvrstio na popis trideset najboljih latinoameričkih autora mlađih od trideset pet. Prevodi i španjolske autore, primjerice Carlosa Ruiza Zafóna i Manuela Vilasa. Također prevodi za Festival europske kratke priče (FEKP).

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija prevela je djelo Čudesa, Elene Medel.

Stjepanka Pranjković (Banja Luka, 1990.) diplomirala je hrvatski jezik i književnost (nastavnički smjer) te njemački jezik i književnost (prevoditeljski smjer) na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Danas najčešće živi u Zagrebu i radi kao slobodna prevoditeljica i lektorica. Od 2018. godine tutorica je na ljetnom seminaru književnog prevođenja na otoku Premuda u organizaciji Instituta za prevođenje Sveučilišta u Beču. Za svoj drugi književni prijevod, roman Hippocampus, dobila je stipendiju BMEIA-e za dvomjesečni boravak na prevoditeljskoj rezidenciji u Beču u sklopu programa Q21 Artists-in-Residence i stipendiju Schritte Zaklade S. Fischer za jednomjesečni boravak u Književnom kolokviju u Berlinu (LCB). Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Rado putuje, planinari i amaterski se bavi glumom.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija prevela je djelo Hippocampus, Gertraud Klemm.

Suzana Kos (Zagreb, 1977.) diplomirala je bohemistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirala. Na istom fakultetu zaposlena je na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti i predaje kolegije iz češke književnosti i kulture. Godine 2017. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice. Objavila je više izvornih znanstvenih radova i izlagala na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Većina znanstvenih članaka Suzane Kos posvećena je istraživanju češkog ženskog pisma, posebice suvremenih autorica, no i genezi češkog ženskog pisma od njegovih početaka u razdoblju češkog narodnog preporoda. Znanstveno i stručno se usavršavala na Karlovu sveučilištu u Pragu, Masarykovu sveučilištu u Brnu te u Zavodu za češku književnost Akademije znanosti Republike Češke. Kao recenzentica surađuje sa znanstvenim časopisom za svjetsku književnost „Književna smotra“. Urednica je izdanja monografije Povijest novije češke književnosti I. Češka književnost u tvorbi nacionalnog identiteta tijekom XIX. stoljeća autorice Katice Ivanković (Disput, 2015). Ovlašteni je sudski  tumač za češki i engleski jezik. Bavi se prevođenjem s češkog i engleskog jezika.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija prevela je djelo Spašavanje smrti, Lucie Faulerove.

Daria Lazić (1988., Zagreb) diplomirala je kroatistiku i švedski jezik i kulturu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija usavršavala se na švedskom govornom području i godinu je dana provela na studentskoj razmjeni na Sveučilištu u Uppsali. Istovremeno je nastojala proširiti svoje znanje na druge skandinavske jezike te je po završetku studija u Zagrebu tri godine provela na Islandu i kao stipendistica islandske vlade završila preddiplomski studij islandskoga kao drugog jezika na Islandskome sveučilištu u Reykjavíku. Od 2018. godine zaposlena je kao asistentica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a iste godine upisuje i poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu. Osim znanstvenog rada od 2017. kao vanjska suradnica sudjeluje u izvođenju nastave na Katedri za skandinavistiku, gdje drži predavanja o islandskom i danskom društvu i kulturi te izvodi kolegij Osnove islandskog jezika. Tijekom studija u Hrvatskoj i na Islandu pohađala je više prevoditeljskih kolegija i radionica, među čime se ističe suradnja na projektu prevođenja ulomaka iz djela švedskih pisaca u povodu Beogradskog sajma knjiga 2010. godine. Po povratku s Islanda ostvaruje joj se želja da se počne baviti književnim prevođenjem sa skandinavskih jezika te joj je dosad objavljen prijevod jednog islandskog romana.

Razgovor s prevoditeljicom o iskustvu prevođenja romana Dvoslojno staklo pročitajte ovdje.

Maja Weikert (Korčula, 1951.) književna je prevoditeljica s nizozemskog jezika. Magistrirala je anglistiku, slavistiku i germanistiku na Sveučilištu „Johann-Wolfgang-Goethe“ u Frankfurtu na Majni. Na tom istom sveučilištu bila je zaposlena kao lektorica za hrvatski jezik, a poslije zatvaranja slavistike u Frankfurtu na Sveučilištu „Friedrich-Otto“ u Bambergu. Honorarno je predavala hrvatski na Sveučilištu „Justus-von-Liebig“ u Giessenu, a od 2012. godine predaje kao vanjski suradnik na Sveučilištu „Johannes-Gutenberg“ u Mainzu. U Njemačkoj je stalni sudski tumač za hrvatski jezik. Prevodi nizozemske i flamanske knjige na hrvatski i bosanski jezik, dosad je prevela preko dvadeset knjiga. Na sajmu knjiga u Sarajevu 2012. godine nagrađena je književnom nagradom za prijevod (dijela) knjige U Evropi Geerta Maka.

Razgovor s prevoditeljicom o iskustvu prevođenja romana Noćni roditelji pročitajte ovdje.

Una Krizmanić Ožegović (Zagreb, 1983.) diplomirala je engleski jezik i književnost i povijest umjetnosti na Filzofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te završila dodatni studij portugalskog jezika i književnosti na istom fakultetu. Počela je prevoditi kratke priče 2008., a ubrzo nakon toga prevela je i svoj prvi roman s engleskog jezika, Savršeni špijun Johna le Carréa. Dugogodišnja je suradnica Festivala europske kratke priče, prijevodi su joj objavljeni u nekoliko časopisa, uključujući časopis sic! Sveučilišta u Zadru, Zarez, Asymptote i Eurozine. Osim književnog prevođenja ostvarila je niz suradnji s brojnim javnim, privatnim i nevladinim ustanovama i organizacijama poput Kulturtregera, Kontejnera, Udruge Mala filozofija, Arheološkog muzeja Osijek, Društva hrvatskih pisaca i dr. Radi i kao profesorica engleskog jezika. Stalno zaposlenje našla je kao administrativna asistentica. Članica je Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija prevela je djelo Duge noći u Caxiasu, Ane Cristine Silve.

Mirna Čubranić (Zagreb, 1968.) književna je prevoditeljica. Diplomirala je engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1992. godine. Dvanaest godina radila je kao izvršna producentica Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu, a četiri godine bila je i izvršna producentica Valamar jazz festivala. Prevela je brojne scenarije za nagrađene filmove hrvatskih redatelja (Zrinko Ogresta, Vinko Brešan, Dalibor Matanić, Zvonimir Jurić, Hana Jušić), a prevodi i dramske tekstove (Gavella, HNK u Osijeku, Rugantino, Zagrebačko kazalište mladih). Prevodila je za časopise Kretanja i Kazalište. U svom prevoditeljskom radu dosad potpisuje preko sto književnih prijevoda s engleskog jezika i dvadesetak književnih prijevoda s talijanskog jezika. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Zajednice samostalnih umjetnika.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija prevela je djela Kad se vratim, Marca Balzana i Djela iz očaja, Megan Nolan.

Sanja Milićević Armada (1963., Pazin) diplomirala je komparativnu književnost i češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao prevoditeljica za Hidroelektru u Pragu, kao turistička
pratiteljica i kao novinarka i urednica na Hrvatskoj televiziji. Prevodila je s češkog, slovačkog i engleskog za književne časopise, Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju. Dosad je prevela desetak djela uglednih i za češku književnost relevantnih autora, poput Milana Kundere, Ivana Klime i Bohumila Hrabala te nekoliko naslova sa slovačkoga jezika.
Od 1993. je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a od 2007. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Sara Profeta (r. 1986., Zagreb) nakon jezične gimnazije počela je studirati komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, no zamijenila ju je studijem fonetike i švedskog jezika i kulture. Diplomirala je govorništvo na fonetici te prevoditeljstvo na skandinavistici. Stručno usavršavanje nastavila je pohađanjem radionica književnog prevođenja (DHKP 2013., CeKaPe 2017.) te ljetnih tečajeva u organizaciji Švedskog instituta (Tjörn 2009. i 2017.), a upisala je i International Summer Session (2015.). Od 2011. prevodi  prozu sa švedskog. Osim prevoditeljskog rada, od akademske godine 2012./13. radi u nastavi studija švedskog jezika i kulture kao vanjski suradnik, a od 2015. godine zaposlena je kao lektor za švedski jezik na Katedri za skandinavistiku. Predaje jezične vježbe na preddiplomskoj razini studija, a na diplomskoj je razini nositeljica izbornog kolegija Prevođenje književne proze,  namijenjenog studentima prevoditeljskog smjera. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskog društva sveučilišnih lektora.

Nikola Vuletić (1979., Zadar) lingvist je i filolog koji se bavi proučavanjem povijesti jezičnih dodira na Jadranu i Mediteranu. Diplomirao je francuski i ruski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru, a usavršavao se na Sveučilištu u Barceloni. Od 2005. radi na Sveučilištu u Zadru. Uz znanstveni rad bavi se i prevođenjem sa španjolskog, katalonskog, galješkog i baskijskog. Dosad je preveo tri romana te priredio, u suradnji s drugim prevoditeljima, nekoliko antologija suvremenih galjeških i katalonskih pjesnika i pjesnikinja.

Boris Vidović (Zagreb, 1961.) književni je prevoditelj i teoretičar filma. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu i magistrirao književnost na Sveučilištu u Helsinkiju. S engleskog i talijanskog prevodio je prozu, poeziju i filmove, a danas prevodi uglavnom s finskog. Svojedobno je bio filmski i književni kritičar, suradnik na Filmskoj enciklopediji, a radio je i kao filmolog u Hrvatskoj kinoteci. Danas je zaposlen u Finskom audiovizualnom institutu u Helsinkiju. Radio je i kao honorarni predavač na Sveučilištu u Helsinkiju i tumač za hrvatski i bosanski jezik. S finskog je preveo više od deset knjiga. Član je Hrvatskog društva književnih prevoditelja. Živi u Helsinkiju.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija preveo je djelo Rekla je da se ne kaje, Tommija Kinnunena.

Emilio Nuić (Sarajevo, 1982.) književni je prevoditelj s engleskog, poljskog i češkog jezika. Maturirao je u Zagrebu 2000. godine kratkim animiranim filmom na Grafičkom odjelu ŠPUD-a. U djetinjstvu i mladosti bavio se crtanjem i ilustriranjem te je sudjelovao na nekoliko grupnih izložbi. U Pragu je 2002. na FAMU-u završio jednogodišnji akademski program animacije i multimedije Cinema Studies. Godine 2009. diplomirao je bohemistiku i polonistiku na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Časopis Poezija dvaput je objavio njegove crteže, a 2011. ilustrirao je ljubavno-erotske priče sabrane u proznom prvijencu pjesnika Ivana Hercega pod naslovom Goli. Književnim se prevođenjem počinje baviti još tijekom studija, pa tako 2008. prevodi Umijeće samuraja, nakon čega su uslijedili prijevodi nekoliko filmskih scenarija i romana, kako s engleskog (Ubijanje Rommela Stephena Pressfielda, Panoptikum Jenni Fagan) tako i s poljskog jezika (Poljskom šakom u rusku bulju D. Masłowske, Bornholm, Bornholm H. K. Dobrzanieckog, Džepni atlas žena S. Chutnik, Morfij Sz. Twardocha, Sonjka I. Karpowicza) te češkog jezika (Nijemci J. Katalpa), uglavnom za izdavačku kuću Hena com. Strastveni je zaljubljenik u engleski i sve slavenske jezike, čitanje, prevođenje, likovnu, književnu, filmsku i glazbenu umjetnost, a u slobodno vrijeme pjeva u zboru.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija preveo je djelo Stramer, Mikołaja Łozińskog.

Mišo Grundler (1988., Slatina) magistrirao je švedski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prevodi sa švedskog, danskog, norveškog i engleskog jezika. Od 2011. godine radi kao prevoditelj na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje prevodi serije i filmove. Od 2015. godine predaje na književnim kolegijima kao vanjski suradnik na Katedri za skandinavistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2021. asistent je na istoj katedri. Dosad mu je objavljeno tridesetak književnih prijevoda, uključujući romane, zbirke poezije, publicističku literaturu te kazališne predstave. Među prijevodima, ističu se djela Henrika Ibsena, Augusta Strindberga, Kima Leinea, Toma Malmquista, Larsa Svendsena, Inger Christensen, Tove Ditlevsen i dr. Član je strukovno-umjetničkih udruga Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Društva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja te Hrvatskog društva pisaca.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija preveo je djelo Leksikon svjetla i tame, Simona Strangera.

Dalibor Joler (Vinkovci, 1964.) diplomirao je njemački i francuski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stipendist je DAAD-a i Goethe-Instituta. Prevođenjem se kontinuirano bavi od 1990. godine. Suradnik je Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje gdje radi na prijevodu rječnika Duden Deutsches Universalwörterbuch na hrvatski jezik. Suradnik je Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža“ u sklopu projekta Osmojezični rječnik. Od 1992. do 1994. u Odjelu za međunarodne odnose MUP-a RH radio je kao stručni i konsekutivni prevoditelj. Od 1994. zaposlen je kao nastavnik njemačkoga i francuskoga jezika u I. gimnaziji u Zagrebu te mentor studentima germanistike i romanistike. Godine 1995. imenovan je stalnim sudskim tumačem za njemački i francuski jezik u Zagrebu. Prevodio različitu stručnu literaturu, a od 2000. godine pretežito se bavi književnim prevođenjem. Redoviti je član Društva hrvatskih književnih prevodilaca i član suradnik Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a. Dosad su mu objavljeni prijevodi više od dvadeset romana, zbirki pripovjedaka i eseja te prijevodi stručne i publicističke literature.

Razgovor s prevoditeljem o iskustvu prevođenja romana Indigo pročitajte ovdje.

Ksenija Banović (1975., Travnik) književna je prevoditeljica s bugarskoga jezika. Diplomirala je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u u Zagrebu te specijalizirala bugarski jezik i književnost na Sofijskome sveučilištu "Sv. Kliment Ohridski" u Sofiji, gdje je akademske. godine  2009./2010. bila zaposlena kao lektorica hrvatskoga jezika. Za književni klub Booksa 2009. godine koordinirala je Reviju bugarske književnosti na kojoj je predstavljeno deset mladih bugarskih pisaca. Prijevode bugarske književnosti objavljivala u časopisima Hrvatska Revija, Quorum, Poezija, Mogućnosti, Zarez, na Trećem Programu Hrvatskoga radija, te u elektroničkim časopisima Pips, Chips, Videoclips, Knjigomat, Balkanski književni glasnik i Liternet.bg. Suautorica je izložbe Jezik sveti mojih djedova: hrvatsko-bugarske usporednice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Nositeljica je književne nagrade "Pero" bugarskog Nacinalnog centra za knjigu u kategoriji „Prijevod“ za 2016. godinu za dva povijesna romana Vere Mutafčieve – Alkibijad Veliki i Slučaj Džem te prijevod romana 18% sivo suvremenog pisca Zaharija Karabašlieva.
Dosad je prevela devet romana. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.