Ulomak romana “Papir tvoje kože”

On bi volio da nije tako, ali još uvijek ne osjećam da je ovo moja kuća: tvoje je gotovo sve pokretno u njoj. Strankinja sam okružena tvojim predmetima. Uljez. Druga žena, iako znam da ti ne bi imala ništa protiv da ga dijeliš sa mnom.
Kuća je naša prva u ovom gradu na jugu, tvome gradu. Naš prvi pokušaj doma.
Tvoji su tanjuri, neki okrhnuti, porculanski, drugi metalni, s onim odjeljcima koji su me isprva podsjećali na zatvorske i školske kantine, ali su polako postali stvar stečenog ukusa, kao drama. Tvoj ekspres lonac, u kojemu kuham ista jela kao i ti, rižu i dal, ali ukusi i teksture potpuno su različiti, napola uspjeli, zauvijek ću ti biti pripravnica. Tvoju veliku drvenu zdjelu u kojoj si mijesila tijesto prenamijenila sam u zdjelu za salatu; kamenu tavu na kojoj si spravljala okruglice od prosenog brašna i masale, K-ove najdraže, smatram nekovrsnim artefaktom i uopće ne koristim, tek povremeno prijeđem prstima preko nje da se uvjerim da tave mogu biti od kamena. Tvoj je i filter za južnoindijsku kavu koji sam ukrala iz tvog salona ljepote misleći da nijedna neće primijetiti. Tvoja plinska pećica na radnoj plohi u kuhinji – nova je jedino plinska boca na koju smo je spojili. Pijemo iz tvojih čaša, usne priljubljujem na isto staklo s kojeg su isprani tragovi tvojih, ruke brišem o tvoje krpe. Spavamo na vašem madracu, i to mi se katkad čini kao oskvrnuće, a kojiput me obuzme nelagoda, čak i gađenje, ali ne želim povrijediti K, niti ulaziti u nepotrebni trošak.

Možda sam samo navikla nalijegati u oris kredom koji je tvoje tijelo ostavilo na različitim površinama, još uvijek toplim.

Neki dan sam si zamalo smrskala lijevi kažiprst zabijajući čavle za tvoje slike na zidove dnevne sobe, ali K ih još nije izvukao iz sobice na krovnoj terasi vaše stare kuće, na drugome kraju grada, umotane u tvoje sarije. Isključivo botanički motivi u jarkim, eksperimentalnim bojama. Ekstravagantno cvijeće istrgnuto iz vlastita habitata, natjerano da pozira u tvojoj kuhinji. Tvoj fetiš, čak i nakon što si se, kao diplomirana sociologinja, zaljubila u kosu – jer nema biznisa do frizerskog biznisa, govorila si. Jer si ti zarađivala novac koji je on trošio.

Moje su jedino tanke vinske čaše, koje mi jedna po jedna pucaju u rukama kao argumenti bez pokrića, kao da imam njegove ruke. One su i jedino što smo ikada ku- pili, njih i nekoliko pamučnih plahti s uzorkom sitnih slonova ručno otisnutih drvenim blokovima i odgovarajuće jastučnice s patentima. Tamnomodre zastore jer su tvoje, na dnu kartonske kutije ispod praznog okvira tvoga kreveta, u međuvremenu izjeli moljci. Inače bih dobila i njih, kao neku vrstu obrnutoga miraza.
Kao što smo od K-ove prijateljice Ishani, umjetnice koja je nedavno unajmila novi studio nedaleko nas, na poklon za useljenje dobili svjetiljku sa sjenilom od papira obloženog pčelinjim voskom među čije je listove sprešala nađeno cvijeće: čekićem i blokovima drva. Volim tu svjetiljku, naginje se preko ruba tvoga stola kao samoubojica. Kad je navečer upalim, vosak zamiriše a biljke isplivaju na pozadinskom svjetlu – krhke, dendritične sablasti, mrtav živčani sustav. Lampino blagotvorno olfaktivno djelovanje automatski je poništeno vizualnim.

Dobar pribor povećava izglede, rekao mi je K kad mi je poklonio fino nalivpero i bočicu s tintom koju uvijek držim nadohvat. Nije rekao za što.

Kad me nazove i pita kako sam provela dan, odgovaram da sam dobro, da pišem. Prešućujem opsesivni ritual s vratima. Činjenicu da spavam s velikim kuhinjskim nožem pod madracem, ili uopće ne spavam.

Kažem mu umjesto svega toga da i dalje nema vode u našoj četvrti. Ne znam što da radim, kažem, postaje neizdrživo. On mi ponavlja da se to često događa, da će grad u budućnosti sasvim presušiti, jer presušuju rijeke koje ga poje. Moramo se samo strpjeti. Zamolim ga da ipak provjeri, pa iz Delhija nazove gradsku vodoopskrbu u Bangaloreu i pita što se događa. Kažu mu da nema vode u našoj četvrti, da će grad u budućnosti sasvim presušiti. Moramo se samo strpjeti.

Predstavljanje knjige Dragana Markovine “Maršal na Poljudu”

Izdavačka kuća Hena com poziva vas u utorak, 26. studenoga 2024., u 19.30 u Knjižnicu Bogdana Ogrizovića na predstavljanje knjige:

Dragana Markovine
MARŠAL NA POLJUDU

Sudjeluju:
Boris Postnikov, promotor
Dragan Markovina, autor
Nermina Husković, glavna urednica

Odlomke iz romana čita Damir Markovina, glumac

Dragan Markovina (Mostar, 1981.) povjesničar je, publicist i pisac. Od 2004. do 2014. radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom razdoblju stekao je titulu doktora znanosti i docenturu iz povijesti. Autor je knjiga Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja (Zagreb – Sarajevo, 2014.), Tišina poraženog grada: eseji, priče, kolumne (Mostar, 2015.), Povijest poraženih (Zagreb, 2015., Sarajevo, 2016.), Jugoslavenstvo poslije svega (Beograd, 2015.), Doba kontrarevolucije (Zagreb, 2017.), Usamljena djeca juga (Split, 2018., Beograd, 2019.) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918. – 2018.): od euforije do tabua (Zagreb, 2018.), Libanon na Neretvi: kultura sjećanja, kultura zaborava (Mostar, 2019.), Neum, Casablanca (Sarajevo, 2021.), Povijest, politika, popularna kultura (Zagreb, 2022.), Partizani prohodu (Beograd, 2022.) i 14. Februar 1945. (Sarajevo, 2023.). Dobitnik je nagrade „Mirko Kovač“ za knjigu Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja 2015. te nagrade „Zdravko Grebo“ za esej iz knjige Libanon na Neretvi 2019. godine. Jedan je od autora tekstova u zbornicima Stigma totalitarizma i Politička upotreba prošlosti. Redoviti je kolumnist portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je KaP-a: Korčula after partyja, nove inkarnacije Korčulanske ljetne škole.

O knjizi "Maršal na Poljudu"

Ima li ičega prirodnijeg od Tita koji se na bijeloj Vespi spušta u grad iz škvera? U kakvom su odnosu bili vođa bivše države i Split, a u kakvom su mogli biti? Zašto je njegov djelomični oponašatelj na čelu novostvorene države mogao postati predsjednik, ali nije mogao osvojiti srce dalmatinske prijestolnice i ekipe s Poljuda? Kako izgleda melankolija ljudi na odlasku, koji se svaki na svoj način mire s povijesnim porazom? Kakav je bio tok svijesti protagonista raspada rečene države, a kakav onih koji su u tom raspadu bili puki statisti? To su pitanja koja otvara i teme kojima se bavi drugo proznofikcijsko ostvarenje povjesničara i publicista Dragana Markovine, koje ovaj put dobiva i romaneskni zamah – s okusom mora i soli, gorčine ali i miline, one hedonističke. U kolopletu priča o sasvim nedavnoj i već nešto nam davnijoj prošlosti, Maršal na Poljudu govori nam umnogome i možda ponajprije o – sadašnjosti.
 

Pridružite nam se na druženju s autorom!

www.hena-com.hr

Upoznajte Henine autore na Interliberu

S velikim zadovoljstvom najavljujemo da ćemo na ovogodišnjem Interliberu ugostiti naše izvanredne autore koji će potpisivati svoje knjige i družiti se s čitateljima. Pozivamo vas da nam se pridružite u paviljonu 5 od 12. do 17. studenog i iskoristite ovu priliku za neposredan susret s autoricama i autorima koji stoje iza omiljenih priča i sa sobom ponesete potpisan primjerak knjige.

Raspored:

PETAK, 15.11.2024.

• 15 -17 sati  Lora Tomaš
• 17 - 19 sati Igor Beleš

SUBOTA, 16.11.2024.

• 11 - 13 sati Ante Tomić
• 16 - 18 sati Marko Gregur
• 17 - 19 sati Dragan Markovina

NEDJELJA, 17. 11.2024.

• 11 - 13 sati Olja Knežević
   

Ne propustite priliku za nezaboravan susret s autorima!

Hena com – izdavačka postaja na kojoj se vrijedi zaustaviti!

 Susret strasti, znanja i inspiracije!

Interliber, najveći i najvažniji sajam knjiga u Hrvatskoj, već desetljećima je prava meka za sve ljubitelje pisane riječi. Njegovi šareni štandovi, miris novih knjiga i gužva strastvenih čitatelja stvaraju posebnu atmosferu u kojoj se svakodnevica lako zaboravlja, a svijet mašte preuzima glavnu riječ. Sajmovi knjiga, poput Interlibera, predstavljaju mnogo više od prilike za kupnju knjiga po sniženim cijenama; oni su susret strasti, znanja i inspiracije, mjesta gdje se brišu granice između autora, izdavača i čitatelja. Ovi događaji oživljavaju kulturu čitanja, potiču kreativnost i pozivaju sve generacije da pronađu zadovoljstvo u listanju stranica i otkrivanju novih priča. U vremenu kada digitalna tehnologija sve više dominira našim životima, sajmovi knjiga poput Interlibera podsjećaju nas koliko je iskustvo čitanja neprocjenjivo i koliko nas knjige mogu povezati s drugima i s nama samima.

Pozivamo vas, stoga, na Interliber 2024. Nadamo se da ga s nestrpljenjem iščekujete, da ste pripremili liste naslova kojima će obogatiti svoje kućne biblioteke i uživati u čitanju narednih nekoliko mjeseci, sve dok ne potrošite zalihe. Nama svaki sajam, a Interliber osobito, donosi novo uzbuđenje i priliku za susret s čitateljima, svima koji nas prate na društvenim mrežama i koji s nama dijele veselje oko svake nove objavljene knjige. Iz tog smo razloga i ove godine pripremili bogat program domaćih i stranih naslova, a da biste se lakše snašli u pronalaženju željene literature nudimo vam pregled ovogodišnjih izdanja.

U vremenu kada digitalna tehnologija sve više dominira našim životima, sajmovi knjiga poput Interlibera podsjećaju nas koliko je iskustvo čitanja neprocjenjivo i koliko nas knjige mogu povezati s drugima i s nama samima.

I ova je, 2024., godina Henine bogate produkcije koja će biti zapamćena po nekoliko knjiga koje su odmah po lansiranju postale hitovi. Nakon duge pauze od nekoliko godine, u proljeće nas je novim romanom „Nada“ obradovao hitmejker Ante Tomić, zatim je početkom vrućeg kolovoza stigao novi, željno iščekivan roman Elif Shafak „I nebom teku rijeke“. No to nije bio kraj, da ni jesen ne bi ostala bez znamena, Nobelova nagrada za književnost 2024. u listopadu je dodijeljena korejskoj, a našoj, spisateljici Han Kang. Autorica, čija smo dva najznačajnija romana, „Vegetarijanku“ i „Ljudska djela“ bili ranije objavili, dolazi u žižu interesa, a nas tjera u nove izazove i reizdanja tih dviju uspješnica. Budući da se o spomenutim knjigama već puno pisalo, nećemo vas dodatno upućivati u njihov sadržaj. Svi koji su odlučili nabaviti ih u studenom, Interliber je prava prilika, dođite na Henine štandove u paviljonu 5. i 7. i ugrabite svoje primjerke po sajamskim cijenama. Sve spomenute knjige raznovrsnog su sadržaja uz neke ćete se smijati, uz druge plakati, ali sve će vam pružiti užitak čitanja i novih spoznaja.

Osim gore spomenutih zvučnih imena, Hena com je u 2024. godini objavila i niz sjajnih naslova različitih žanrova i tema, donoseći hrvatskim čitateljima široku lepezu novih književnih iskustava.

Među njima nalaze se autori koji su vam poznati, poput naše sjajne Lore Tomaš, Korejke Kyung-Sook Shin i Kanađanke Jocelyne Saucier. No svake godine otkrivamo vam i nova imena domaće i svjetske literarne scene pa ni ova godina nije izuzetak. Vrijedi zaviriti u korice debitantskih romana Dragana Markovine i Marina Bukljaša kao i dobro znanog Marka Gregura koji svakim novim romanom opravdava svoj status vrhunskog romanopisca s vrijednim nagradama iza sebe.

Nobelova nagrada za književnost 2024. u listopadu je dodijeljena korejskoj, a našoj, spisateljici Han Kang. Autorica, čija smo dva najznačajnija romana, „Vegetarijanku“ i „Ljudska djela“  bili ranije objavili

Svi koji pamte knjigu „Molim te, pazi na mamu“ napokon će moći uživati u novom romanu, svojevrsnom nastavku te kultne knjige. „Očima mog oca“ dirljiva je priča kojom nas Kyung-Sook Shin ponovno baca u okrilje obitelji, ali ovaj je put riječ o dirljivom i emocijama nabijenom odnosu oca i kćeri. „Vrt večernjih magli“ Tana Twana Enga, vrhunska je proza i veliki svjetski bestseler koji nas vodi u Malaju, u čudesan japanski vrt i neobičan, tragedijom obilježen odnos između Kineskinje i Japanca. „Gospodari rudnika“ Jocelyne Saucier, fascinantna je priča o obitelji koja broji čak dvadeset i jedno dijete, o izoliranom rudarskom gradiću i nezaboravnim sudbinama njezinih junaka. Češku prozu predstavit ćemo romanom „Nebo pod Berlinom“ Jaroslava Rudiša, urbanom pričom o prijateljstvu, ljubavi i glazbi u dinamičnom berlinskom metrou. I omiljena „Knjižničarka na konju“ Kim Michele Richardson dobila je nastavak pa će se "Knjižničarkina kći" na sajmu moći nabaviti po popustu, a autoričini poklonici moći će guštati u priči o hrabrim ženama koje su svojim radom i ljubavi prema knjigama obilježile dramatično doba u kojem su djelovale. Klasik poslijeratne književnosti „Žena na stupu srama“ Brigitte Reimann, njemačke spisateljice svjetskoga glasa, potresna je priča o zabranjenoj ljubavi, zaluđenosti ideologijom te važnosti milosrđa i u najtežim uvjetima. „Čaroban komadić umjetničke imaginacije“ po riječima iz Süddeutsche Zeitunga, roman je proslavljene njemačke autorice Iris Wolff „Treperenje svijeta“, koji na pozadini burne povijesti europskog 20. stoljeća, plete priču o majčinstvu, prijateljstvu, o ljubavi i smrti. Melankolične slike banatskog sela u ovoj knjizi bonus su za sve ljubitelje vrhunske proze.

Ljubitelji suvremene, angažirane proze bit će oduševljeni romanom "I ne znaš da je tu" Daniela Glattauera koji se lucidno, britko i gorko-humorno fokusira na austrijske bogate društvene slojeve čiji je odnos prema migrantima opterećen brojnim stereotipima. Suvremena proza „Bijes koji ostaje“ Mareike Fallwickl bombastična je priča o ženama i djevojkama pritisnutima teretom patrijarhata, ali i priča o osveti i emocionalnim turbulencijama. Hena Com je također ove godine objavila beskrajno šarmantan epistolarni roman "Savršeni dani" Španjolca Jacoba Bergarechea. Dva su pisma u njemu, jedno namijenjeno ljubavnici, drugo supruzi, a među njima minglaju se zanimljive Faulknerove epistole fatalnoj Meti Carpenter. Ovo je španjolski bestseler i knjiga nakon koje ćete pokušati izbrojati koliko je vama svršenih dana donio život. Za ljubitelje napetih povijesnih drama "Posljednji dani u Berlinu" Palome Sánchez-Garnice odličan je izbor jer je riječ o djelu koje nas baca u ratni vihor, špijunažu i intrigantan ljubavni trokut. Američki rasizam i društvena klima američkog juga skriva se u britkoj satiri „Drveće“ Percivala Everetta koji je usto knjigu nakrcao zločinima i istražiteljima pa je preporučujemo ljubiteljima vrhunske literature kao i poklonicima dobrih napetica. Ne zaboravimo da je Everett okrunjen brojnim nagradama, finalist je Bookera i Pulitzera, a po jednom njegovom prethodnom romanu snimljen je i Oskarom nagrađen film. Gaea Schoeters je belgijska svestrana umjetnica, a njezina adrenalinska kapsula „Trofej“ je snažna, duboko mračna priča o kolonijalizmu, lovu na "big five" trofeje, roman koji otkriva odnos Afrike i Zapada i nesmiljeno uništavanje majke Zemlje.

Pripremili smo popuste i sniženja starijih naslova do čak 70 %. Nekolicina će autora na Heninu štandu potpisivati svoje knjige, pratite nas na društvenim mrežama i organizirajte svoje vrijeme dolaska.

Nismo zaboravili ni domaće perjanice pa vam Hena com donosi sjajne naslove poput „Maršala na Poljudu“ Dragana Markovine, koji piše o Titu, Splitu i Poljudu, ali i događajima koji su obilježili dane s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća. „Vatra svete Katarine“ debi je mladog i talentiranog Marina Bukljaša. Roman je to ceste, roman visoke napetosti, prepun izdaja, avantura, glazbe i seksa koji nam evocira uspomene na zagrebački potres, ali istodobno vodi na putovanje Lijepom našom, od Opatije do Dubrovnika.

Od domaćih autora ističemo „Ekspoziciju tame“ nagrađivanog Marka Gregura, roman koji istražuje skrivene slojeve društva i tamnu stranu ljudske prirode, a sve kroz doživljaje slijepog glavnog protagonista Mračnjaka. Poklonici Lore Tomaš mogu napokon uživati u njezinu novom romanu „Papiru tvoje kože“, filigranski ispisanom štivu koje nas vodi u Indiju. Tomaš ponovno majstorski plete priču iz prošlosti i sadašnjosti, otvara čudesne svjetove davnih putnica, putopiskinja i žrtava obiteljskog nasilja, a sve je u službi propitivanja toksičnih odnosa, te sjećanja i traume.

Ne zaboravimo ni „Džine“ Fatme Aydemir, potresnu obiteljsku storiju o identitetu i potrazi za pripadnošću. Usto valja spomenuti „Badem“ Korejke Won-Pyung Sohn, emotivnu priču o bolu, prijateljstvu i iskupljenju te „Dječaka koji je crtao sjene“ Oriane Ramunno, uzbudljiv povijesni triler smješten u najzloglasniji koncentracijski logor Drugog svjetskog rata.

Filozofske misli pronalazimo u knjizi "Minifilozofija" Jonnyja Thomsona, dok povijesne crtice i čarobni opisi Andaluzije dolaze kroz "Priče iz Alhambre" Washingtona Irvinga, klasika koji je sada dostupan hrvatskim čitateljima. Ljubitelji horora i fantastike ne bi smjeli propustiti roman "Naš dio noći" Mariane Enríquez, koji nudi mračne, nadnaravne elemente u fascinantnoj i složenoj priči o obitelji, kultovima i ljubavi.

Ovogodišnji Interliber, kao i uvijek, nudi bogatu ponudu, a Hena com se pobrinula ponuditi raznovrstan spektar knjiga, književne poslastice vrhunske kvalitete među kojima će svatko naći svoje omiljeno štivo. Pripremili smo popuste i sniženja starijih naslova do čak 70 %. Nekolicina će autora na Heninu štandu potpisivati svoje knjige, pratite nas na društvenim mrežama i organizirajte svoje vrijeme dolaska.

Nadamo se da su vam naše preporuke bile od koristi i da ćete se u našoj književnoj gozbi lako snaći i počastiti onim što najviše volite. Izaberite najbolje za sebe i uronite u svijet slova, priča i nezaboravnih likova. Ili ukratko: Čitajte knjige koje se pamte!

Predstavljanje knjige “Trofej” Gaee Schoeters

Nakladnička kuća Hena com poziva vas na predstavljanje knjige Gaee Schoeters "Trofej" koja će se održati u zagrebačkoj Knjižari Znanje, Gajeva 1,  22.10.2024. u 18 sati.

Sudjeluju:
Gaea Schoeters, autorica
Nermina Husković, glavna urednica
Svetlana Grubić Samaržija, prevoditeljica
Toni Bandov, konsekutivni prevoditelj

Gaea Schoeters (1976.) suvremena je belgijska spisateljica. Debitirala je putopisnom knjigom Meisjes, moslims en motoren (2008.) o sedmomjesečnu putovanju motociklom kroz Iran, Srednju Aziju i Arapski poluotok, a dosad je napisala i romane Diggers (2011.), De kunst van het vallen (2014), Zonder titel #1 (2018.) te objavila zbirku intervjua Het Einde (2020.) i novelu Cargo (2022.). Svestrana i sklona eksperimentu, Schoeters je dramatičarka i libretistica nekoliko nagrađivanih opera i glazbeno-scenskih djela. Piše kolumne i eseje za razne novine i časopise, strastvena je performerica i kustosica. Voditeljica je Dead Ladies Showa, kabareta u kojem se bavi zaboravljenim ženama. Njezin najpoznatiji roman, Trofej (2020.), osvojio je nagradu „Sabam“ za književnost i posebno priznanje Nagrade Europske unije za književnost te ušao u uži izbor za druge nagrade. Preveden je na desetak jezika.

Roman "Trofej" suvremeni je klasik koji iznenađuje iz stranice u stranicu. Napetom, gotovo trilerski orkestriranom naracijom, autorica pripovijeda o Africi koju ne vidimo. O ljudima koji vodu traže i onima koji je piju. O ljudima koji love i onima koji su plijen. O poštovanju i poniženju Majke Zemlje. O smrti koja omogućuje život.

Pridružite nam se na druženju s autoricom!

www.hena-com.hr

Subvencionirano sredstvima EUPL-a,  Kreativne Europe i Flanders Literature.
 

Jesen je drugo proljeće

Jesen sa sobom donosi ne samo promjenu u prirodi, već i priliku za refleksiju, nove početke i unutarnju obnovu. Albert Camus jednom je rekao: "Jesen je drugo proljeće u kojem je svaki list cvijet." Ove riječi savršeno dočaravaju suptilnu ljepotu u prirodi, koja nas mami i zove na druženje, na rad i aktivnost. Njezina nam se ljepota zrcali u očima, na prirodu i okoliš u jesen nitko ne može ostati ravnodušan. Istodobno, kraći i hladniji dani neumitno svjedoče da je ljeto iza nas i svaki se čovjek ima potrebu zadržati u toplini doma, u udobnosti mekih fotelja.

Spojili smo u jesenskom setu četiri fascinantna glasa koji dolaze iz udaljenih krajeva Azije i Kanade, a među njima se popuno ravnopravno našao i češki autor Jaroslav Rudiš, koji upravo svojim romanom razbija postojani niz te unosi živost i humornu češku dimenziju u listopadska izdanje.

Upravo takvi trenuci idealni su za zaranjanje u knjige koje će nas atmosferom odnijeti u nove i neistražene svjetove. Jesen je doba raskoši i melankolije, a naša su jesenska izdanja upravo takva: raskošna, tiha i melankolična. U ovom jesenskom četverolistu na najbolji su mogući način prezentirana složena ljudska iskustva, glasovi snažnih protagonista, sudbine koje prkose logici i slike nepoznatih krajolika. Spojili smo u jesenskom setu četiri fascinantna glasa koji dolaze iz udaljenih krajeva Azije i Kanade, a među njima se popuno ravnopravno našao i češki autor Jaroslav Rudiš, koji upravo svojim romanom razbija postojani niz te unosi živost i humornu češku dimenziju u listopadska izdanje.

Uronili smo u ljepotu Malezije s Tan Twan Engovim "Vrtom večernjih magli", gdje Teoh Yun Ling, ispunjena bolnim uspomenama iz ratnog zarobljeništva, pokušava stvoriti vrt kao most prema izgubljenoj sestri.

Malajska magla, tišina i rituali vrtlarstva isprepliću se s dubokom potragom za mirom, poput prozračnog jutra koje obećava novi početak.

Malajska magla, tišina i rituali vrtlarstva isprepliću se s dubokom potragom za mirom, poput prozračnog jutra koje obećava novi početak.

„Otmjen i nezaboravan roman o ratu, umjetnosti i pamćenju.“
The Independent

„Ovaj roman trza mnoge žice: teme su mu ozbiljne, povijesno utemeljenje čvrsto, struktura pomno osmišljena, a staromodna ornamentacija vrijedna poštovanja.“
Kapka Kassabova, The Guardian

„Aritomo, fascinantan lik, utjelovljenje rječitog misterija ovog romana, nije samo vrtlarski majstor nego i umjetnik, meštar ukiyo-ea, gravura ‘plutajućeg svijeta’, koje su i same izrazi prolazne ljepote i nepostojanosti.“
Dominique Browning, The New York Times

S druge strane, u Južnoj Koreji, Kyung-Sook Shin nam u "Očima mog oca" otkriva slojeve obiteljske prošlosti, dok se junakinja vraća u selo svoje mladosti. Ta potraga za korijenima osjeća se poput jesenje nostalgije, kad se prošlost osjeti u svakom dašku vjetra i svakoj ispranoj boji sjećanja.

Kyung-Sook Shin nam u "Očima mog oca" otkriva slojeve obiteljske prošlosti.

Ovo je priča o tome kako se vraćamo na mjesta koja su nas oblikovala, kako bi razumjeli i sebe i one koje smo voljeli.

„...Očima mog oca spor je i duboko introspektivan roman, prožet sjećanjima.”
Jung Yun, The Washington Post

„Očima mog oca zanimljivo je djelo koje istražuje život čovjeka koji je proživio jedno od najburnijih razdoblja u povijesti Koreje, kao i podsjetnik mladima (i ne tako mladima) da su stariji ljudi, naši roditelji i bake i djedovi, živjeli svoje živote i imaju priče koje vrijedi poslušati.“
Tony Malone

„Ovo je knjiga koja nas podsjeća da svi patimo od istih rana, da nijedna osoba nije slobodna od boli svoga zavičaja i da se najveći gubici mogu izliječiti samo tamo gdje su i započeli.“
Defne Suman, autorica knjige Za doručkom

Daleko na sjeveru, u kanadskoj divljini, Jocelyne Saucier nas vodi među ´gospodare rudnika´, gdje upoznajemo obitelj Cardinal, koja tvori pravu pravcatu prirodnu silu usred divlje prirode i koja broji ni više ni manje nego dvadeset jedno dijete.

Saucierina Kanada postaje mistično mjesto gdje se vrijeme zaustavlja, a svaka priča odjekuje kao jesenji vjetar među stablima.

Ovdje se susreću neukrotiva priroda i ljudska potreba za slobodom, a Saucierina Kanada postaje mistično mjesto gdje se vrijeme zaustavlja, a svaka priča odjekuje kao jesenji vjetar među stablima.

„Sa svojom eksplozivnom, dirljivom, smiješnom i tragičnom pričom i nezaboravnim likovima, Gospodari rudnika važan su roman. (…) Kroz sudbinu te velike obitelji autorica govori o Abitibiju, gdje živi, o tamošnjim propalim snovima i prevarenim radnicima, o slijepoj moći multinacionalki, o nestajanju selā i desetkovanju obitelji. Njezini protagonisti imaju osobine junaka, sazdani su tako da odlijevaju nedaćama; oni su možda lokalni junaci, ali njihova je borba univerzalna.“
Voir

„Prožet crnim humorom i dubinskim poznavanjem građe o kojoj pripovijeda, ovaj roman pokazuje talent Jocelyne Saucier (...). Ovaj nevelik, gusto ispisan roman maestralno kazuje veliku priču, punu mračnih tajni i društvenih komentara.“
Publishers Weekly

„Zadivit će vas dar Jocelyne Saucier kao pripovjedačice i njezin izrazit spisateljski ukus kad iznosi prisjećanja na dječje bjegove. Slika pogoleme obitelji, njezinih običaja, bratsko-sestrinskih rivalstava i jezičnih osobitosti, nadasve je točna. Potresna drama promeće se u obiteljsku tajnu koja truje većinu mladih Cardinala.“
Onlalu.com

Jeste li čuli za sablasni vlak koji kruži berlinskim podzemljem? Na tom vlaku koji povezuje nesretne duše slučajno završava mladi učitelj iz Praga, koji u potrazi za promjenom dolazi u Berlin, ostavivši za sobom dosadan posao.

Ovaj roman prepun je crnog češkog humora, ritmova punk rocka i nostalgije za starim vremenima.

Naoružan gitarom, upoznaje neobične likove i osniva punk bend s luckastim vršnjakom Panchem Dirkem. U njihovim nespretnim pokušajima proboja, put im se križa s duhom Bertrama, nekadašnjim putnikom koji je život završio na tračnicama. Ovaj roman prepun je crnog češkog humora, ritmova punk rocka i nostalgije za starim vremenima. Poput putovanja kroz zapetljane staze berlinskog podzemlja, vodi čitatelja kroz Berlin pun kontrasta i neispričanih priča.

„Knjiga u kojoj ćete pronaći nebo i podzemlje, žive i mrtve, jedan veliki zid, ljubavnu priču i nepodnošljivu gorčinu tonova glazbenih nadanja.“
Bára Gregorová, iLiteratura

„Rudiš uspješno slijedi hrabalovskotřešňákovsku liniju pripovijedanja, autentično bilježi tijek života - udah-izdah, ulaz-izlaz... O sudbini vlastitog benda, o nepodnošljivoj gorčini što nije svoj, ali i mnogim drugim, ‘lijepo tužnim’ osobama čiji se putovi ukrštaju s njegovim i čije duše ‘tvore tihi, škripavi ton’ priča s ugodnom lakoćom, pronicljivošću i duhovito. I također sa znatnom dozom ironije (…)“
Marta Ljubková

„(…) Rudiš u svemu tome ipak zadržava dvije važne narativne snage. S jedne stranepomalo ironičnu distancu, zahvaljujući kojoj sve svoje likove predstavlja kako u svjetlu u kojem se daju sagledati, tako i u onom skrivenom ispod površinskog dojma. S druge je strane možda i enciklopedijska upućenost u gotovo sve o čemu piše, bočno, neupadljivo umetanje događaja u povijesne ili kulturne kontekste…“
Pavel Mandys, Týden

U ovoj smo jeseni spojili suptilnu melankoliju Azije, tišinu kanadskih šuma i snagu intimnih putovanja, stvarajući mapu priča koje nas vode od Malajskog poluotoka do kanadskih bespuća, od bujnih rižinih polja u J.Koreji do berlinske podzemne željeznice. I dok listovi padaju, ove priče ostaju, svijetleći poput zvijezda koje probijaju oblake na jesenjem nebu.

Han Kang: Glas Koreje koji odjekuje svijetom

Jučerašnji dan, odnosno deseti dan listopada, bio je poseban i važan, možda i najvažniji u literarnom svijetu, dan dodjele Nobelove nagrade za književnost.

Odlukom Švedske akademije tu prestižnu nagradu za 2024. dobila je korejska spisateljica Han Kang. I cijeli se svijet, u djeliću sekunde, okrenuo prema Južnoj Koreji podržavajući odabir (koji nije uvijek unison) i slaveći snagu njezinih djela te umjetničku moć Han Kang.

Odlukom Švedske akademije tu prestižnu nagradu za 2024. dobila je korejska spisateljica Han Kang. I cijeli se svijet, u djeliću sekunde, okrenuo prema Južnoj Koreji podržavajući odabir (koji nije uvijek unison) i slaveći snagu njezinih djela te umjetničku moć Han Kang.

Ova iznimna autorica koja je svojom prozom osvojila srca čitatelja zasluženo se našla među literarnim velikanima, a njeno prepoznatljivo pero, kojime je ispisala kompleksne i bolne priče o ljudskom postojanju, i službeno je ovjenčano priznanjem o kojem sanjaju mnogi nacionalni bardovi.

Njezine romane Vegetarijanka koji smo objavili 2018. godine i Ljudska djela objavljen 2019. godine uskoro ćete ponovno moći čitati na hrvatskom jeziku.

O autorici: Han Kang

Han Kang rođena je 1970. godine u Gwangjuu, gradu koji je obilježen traumom i poviješću otpora, a upravo je to snažno utjecalo na njezin književni rad. Poznata je po svojoj specifičnoj sposobnosti da u svojim djelima istražuje duboke, često bolne teme, poput nasilja, gubitka i ljudske ranjivosti. Njezino pisanje karakterizira minimalistički, ali izrazito emocionalan stil, koji spaja jednostavnost jezika s kompleksnošću unutarnjih stanja likova. U svojim romanima, često postavlja pitanja o ljudskoj prirodi, tijelu i odnosu pojedinca prema svijetu i obrnuto.

Studirala je književnost na Sveučilištu Yonsei u Seoulu, a na literarnu scenu kročila je kao pjesnikinja 1993. Prvi roman, Red Anchor, objavila je 1994., a do danas je objavila još nekoliko romana, novela i kratkih priča. Engleski prijevod romana Vegetarijanka (2015.) ostvario je golem međunarodni uspjeh te 2016. osvojio nagradu Man Booker International. Motivski naslonjen na prethodno objavljenu novelu, hvalospjevi književne kritike pozicionirali su ovaj roman u sam kanon suvremene književnosti. Uslijedio je roman Ljudska djela (2016.) i The White Book (2017.), žanrovski hibridna autobiografska meditacija. Od ostalih priznanja za Hanin opus, ističu se književne nagrade Yi Sang, Manha i Korejska književna nagrada za roman. Živi u Seoulu gdje predaje kreativno pisanje na Umjetničkoj akademiji.

Han Kang je autorica koja se ne boji prodrijeti u najmračnije dijelove ljudske psihe, uvijek tražeći ljepotu i suosjećanje unutar bola.

Nobelova nagrada za književnost 2024.: Prepoznavanje izvanredne moći

Nobelova nagrada nije samo priznanje za njeno dosadašnje djelo, već i potvrda važnosti njezinog doprinosa suvremenoj književnosti.

Han Kang je autorica koja se ne boji prodrijeti u najmračnije dijelove ljudske psihe, uvijek tražeći ljepotu i suosjećanje unutar bola.

Romani, koji istražuju tišinu i potisnute glasove, nasilje i suosjećanje, sada su joj prepoznati kao djela koja oblikuju našu percepciju o društvu i nama samima.

U svom govoru, Han Kang je naglasila važnost književnosti kao prostora u kojem možemo istovremeno promatrati i stvarati svjetove, u kojem možemo suosjećati s drugima i pronaći snagu u našoj ranjivosti. Njezine riječi odjekuju daleko izvan granica Koreje, podsjećajući nas da u svakom činu čitanja i pisanja postoji nada, kao i prostor za razumijevanje i pomirenje.

Ovogodišnja dodjela Nobelove nagrade Han Kang nije samo slavlje za ljubitelje književnosti, već i trenutak u kojem svijet postaje malo tiši, pažljiviji – spreman da čuje glas koji ispisuje velika djela o boli, gubitku, ali i onom tankom svjetlu koje nikada ne prestaje tinjati, čak ni u najmračnijim trenucima.

Han Kang i dalje nas poziva da se suočimo s onim što je najdublje i najteže u nama samima, ali i da nađemo ljepotu čak i u najkrhkijim dijelovima naše ljudskosti.

Njezine knjige zaista su knjige koje se pamte.

U našem izdanju:

VEGETARIJANKA
Sve što znamo o Yeong-hye, glavnoj junakinji ovog romana, dolazi iz usta njezina supruga, šogora i sestre. Iz njihovih vizura doznajemo da je riječ o sasvim prosječnoj, čak i dosadno apatičnoj figuri čiji život ni na koji način ne pobuđuje zanimanje, sve do pojave grotesknih učestalih košmara koji je iz temelja mijenjaju. Ponukana snovima, Yeong-hye prestaje jesti meso pokrećući lavinu zgražanja i otpora svoje obitelji i okoline, koja kulminira njezinom težnjom za preobrazbom u biljku. Niz događaja koji će uslijediti i zauvijek promijeniti njihove živote oslikava sve dublju psihičku i fizičku metamorfozu čiji krajnji cilj titra na međi samouništenja i samospasenja.

Težnja za napuštanjem vlastita tijela stara je koliko i čovječanstvo samo, ali rijetko ovako inteligentno tematizirana u suvremenoj prozi. Autorica se latila ovog zahtjevnog zadatka istražujući različite oblike rubnog ponašanja, posebice nasilja i seksa koji su dominantno prisutni kao motiv, i za Han gotovo jednoznačni. Nasilje je secirano u svim svojim oblicima, bilo kao tankoćutna psihička submisivnost, bilo kao krvoločni izljevi bijesa. Ova tročinka maestralno prodire u najzakučastije slojeve ljudske duše i otvara polemike karakteristične ne samo za korejsko već i moderno zapadnjačko društvo. Ne čudi stoga da je engleski prijevod Vegetarijanke šokirao i oduševio svjetsku književnu kritiku i čitatelje, ali i uzrokovao brojne kontroverze zbog niza mogućih interpretacija.

LJUDSKA DJELA
Najednom se zapitaš: kad tijelo umre, što se dogodi s dušom? Koliko se dugo zadrži uz svoj nekadašnji dom?
U jeku krvlju ugušenog studentskog ustanka u Gwangjuu 1980., petnaestogodišnji dječak Dong Ho nemilosrdno je ubijen. Njegova smrt u romanu figurira kao ulazna i izlazna rana, a kroz vizure njegova prijatelja, urednice koja se bori s cenzurom, bivšeg zatvorenika i tugom shrvane dječakove majke rasplest će se Dong Hoova priča, ali i sudbine mnogih drugih zahvaćenih ovom povijesnom epizodom krutog režima, političke brutalnosti i nehumanosti. Pitanje koje se neizbježno nameće jest: kako dijametralno suprotna ljudska djela – nasilje i dostojanstvo – mogu supostojati?

Ovaj briljantni roman, premda posve tematski drukčiji od prethodne Vegetarijanke, nastavak je autoričine poetike nasilja. Iako je pritisnuta bremenom stvarnih povijesnih događaja, riječ je o punokrvnoj priči koja se čita više kao izvrsno ispisana kolektivna povijest nasilja negoli kao politička kritika.

„Zadivljujuće čitak, univerzalno važan i duboko rezonantan roman… Razdire, proganja, sanja i žaluje… Ljudska djela podjednako su predivno i važno djelo.“ 
New York Times Review

„Novi roman Han Kang, Ljudska djela, oslikava isti onaj talent za pisanje o fizičkom nasilju, ovaj put u kontekstu ustanka u Gwangjuu 1980.“ 
TIME Magazine

„Han Kang istražuje proširenu traumu izazvanu političkom brutalnošću, impresivno nijansirajući i s prodornom emocionalnom istinom isprepletenom s majstorskom fikcijom… divlje ispisano, duboko uznemirujuće i predivno čovječno djelo.“ 
Kirkus Reviews

„Inventivno, intenzivno i provokativno… djelo zadivljujuće hrabrosti… Ljudska djela snažan su protest u svojoj suštini.“ 
Newsday

„Hanina Ljudska djela usredotočena su na korejski ustanak u Gwangjuu 1980., kada su mještani uzeli oružje u ruke da osvete pokolj studenata koji su protestirali. Kang nastoji rasplesti ‘dvije nerješive zagonetke’ – preklapanje dviju urođenih ljudskih sklonosti koje su vrlo različite, a to su sposobnost za okrutnost s jedne, i nesebičnost i dostojanstvo s druge strane.“
The Millions

„Uznemirujuće djelo… Roman Han Kang pokušaj je da se verbalizira ono neizrecivo. Ona humanizira stravične zločine i usredotočuje se na svakodnevnije aspekte: njegovanje i prijevoz leševa te pokušaj žrtava da rade običan posao godinama kasnije. Smještajući čitatelja u sjećanja na Dong Hoa, sačuvana kroz njegovu obitelj i prijatelje, Han je dala glas onima koji su izgubljeni.“ 
Publishers Weekly

Roman “James” Percivala Everetta u finalu dviju prestižnih svjetskih književnih nagrada

Veselimo se objaviti da je roman "James" Percivala Everetta u finalu dviju prestižnih svjetskih književnih nagrada Booker 2024. i National Book Award 2024. u kategoriji fikcije. Kakav god ishod bio ovaj izvanredan roman uskoro ćete moći čitati i na hrvatskom jeziku, u izdanju HENA COM-a.

"James" je već preveden na mnoge svjetske jezike, a trenutna lista broji čak 26 zemalja diljem svijeta. Dok s nestrpljenjem iščekujemo proglašenje dobitnika nagrade, preporučujemo da zavirite u Everettov roman "Drveće", koji smo objavili ovoga ljeta.

Donosimo nekoliko citata o romanu iz svjetskih mediji:
„Percival Everett je ozbiljno zaigran pisac. (...) Posrijedi je gruba, neposredna satira, komedija brzog tempa s elementima kriminalističkog romana i horora koja se izravno i na neuvijeno šokantan način bavi rasizmom. Genijalnost je ovog romana u tome da u doba reakcionarnog populizma ide u ofenzivu služeći se popularnim književnim formama kako bi se dubokim političkim problemom pozabavio u okvirima komičnog horora koji se ne ispušta iz ruku.“
The Guardian

„Roman koji krasi duhovitost i opakost jednog Marka Twaina.“
Mary F. Corey, Los Angeles Review of Books

„Istinski duboka proza koja obrađuje teme velikoga tragičkog i političkog značaja.”
Joyce Carol Oates

„Spoj krimića, horora, humora i kao britva oštrih uvida.“
Carole V. Bell, NPR

„Everett pokriva sve, od slapstick komedije i igara riječima do svojevrsnoga makabričnog humora pred kojim bi se crvenjeli i okorjeli vojnici, a taj je podvig tim dojmljiviji ako se ima u vidu da se u Drveću radi o nizu jezivih umorstava povezanih s dugom, užasnom poviješću (i sadašnjošću) američkog linčovanja obojenih ljudi. (...) Autor pokazuje da se ljudi po svojoj naravi ne okreću jedni protiv drugih niti automatski reagiraju sa strahom i mržnjom, nego to čine samo stoga što su proizvodi sustava koji ih manipulacijom navodi na to.“
Sandeep Sandhu, Cleveland Review of Books
 

O AUTORU:
Percival Everett (Fort Gordon, Georgia, 1956.) redoviti je profesor engleskog jezika u trajnom zvanju na Sveučilištu Južna Kalifornija. Piše romane, pripovijetke i eseje. Autor je više od trideset knjiga, uključujući Erasure (2001., godine 2023. adaptiran za film American Fiction), I Am Not Sidney Poitier (2009.), So Much Blue (2017.) i Telephone (2020.), u kojima se poigrava žanrovima u rasponu od trilera i satire do filozofske proze. Roman Drveće ušao je 2022. godine u uži izbor za nagradu Booker i dobio nagradu Bollinger Everyman Wodehouse. Bio je i finalist Pulitzerove nagrade, a 2023. dobio je nagrade PEN/Jean Stein i Windham Campbell za proznu fikciju. Posljednji mu je objavljen roman James (2024.)

Predstavljanje knjige “Savršeni dani” Jacoba Bergarechea

Nakladnička kuća Hena com i festival Lit Link - Književna karika predstavljaju jednog od ponajboljih suvremenih španjolskih pisaca, Jacoba Bergarechea. Roman "Savršeni dani" dobitnik je priznanja "Special Mention" u sklopu dodjele Nagrade Europske nagrade za književnost, a njegovo je gostovanje podržao EUPL. Ove godine festival predstavlja urednike i pisce španjolskoga govornog područja (Španjolska - Meksiko - Argentina).
Roman je na hrvatski jezik sjajno prevela Željka Somun.

Sudjeluju:
Jacobo Bergareche, autor
Ivan Sršen, izdavač, urednik i pisac
Petra Gverić, urednica
Veselimo se Vašem dolasku!

www.hena-com.hr
Subvencionirano sredstvima EUPL-a i Kreativne Europe.

Program bujan za mjesec rujan

Vrućine su popustile i uvjeti za čitanje postali su manje ili više idealni – u sobi ili šumi, na žalu ili valu. Da vam štiva ne bi ponestalo i nadahnuća uzmanjkalo, Hena com u rujnu donosi četiri nova, jaka naslova, po jedan za svaki tjedan, ovaj put u simetriji stranih i domaćih snaga, a bome i u rodnoj simetriji – točnije, po dva romana austrijskih i ovdašnjih autora, odnosno autorica. Teško je među njima izabrati bolji i najbolji, a nekoliko natuknica koje slijede pomoći će vam da se odlučite za redoslijed čitanja. Stoga: „Vežite se, polijećemo!“, kako bi rekao pokojni pjesnik svaki put kad bi otvarao jutra poezije na Gornjem gradu.       

* * *

Još od romana Dobar protiv sjevernog vjetra, objavljenog u prijevodu prije petnaestak godina, domaći čitatelji nisu imali prilike čitati sjajnog austrijskog pisca Daniela Glattauera (Beč, 1960.), i bilo je krajnje vrijeme da se to ispravi. I ne znaš da je tu naslov je romana koji nasmijava postavljajući velika pitanja, a to je nešto što malo kojem piscu polazi za rukom: nasmijati ondje gdje je nešto naprosto smiješno, a pritom ukazati na krajnju ozbiljnost situacije. Drugim riječima: jaki pisci znaju da je neozbiljno biti lišen humora.

Hvatajući se se u koštac s velikim društvenim pitanjima, upirući u bolna mjesta, Glattauer je, paradoksalno, najprecizniji onda kad karikira. Potrese vas pa nasmije, katkad učini i obrnuto, a svoj najnoviji roman možda najtočnije opisuje kao knjigu „o ljudima o kojima ne želimo znati ništa jer ih naprosto ne osjećamo“.

Trećim riječima: nema tragike bez komike i obratno. A pitanja o kojima je riječ doista su velika: koliko vrijedi ljudski život? Vrijedi li svaki jednako? Je li nam doista stalo do onih koji pate i trpe ispod radara, negdje blizu, a opet toliko daleko od nas?  

Bračni parovi Binder i Strobl-Marinek, pripadnici kreme bečkoga društva, s djecom su se otputili na luksuzan odmor u toskanskoj vili. Četrnaestogodišnjoj kćeri jednog od parova, Sophie Luise, dopustili su da sa sobom povede školsku prijateljicu Aayanu, izbjeglicu iz Somalije, kako bi joj bilo manje dosadno. Nakon rashlađivanja proseccom u idili pored bazena, nastupi katastrofa od koje će gromoglasno popadati mnoge maske. Majka Sophie Luise ugledna je političarka koja će učiniti sve da joj se ne smanje izgledi na predstojećim izborima, a njezina će kći utjehu potražiti u online komunikaciji s neobičnim dječakom čiji je internetski nadimak Pierre pour vous. 

Suočavajući nas sa spomenutim pitanjima, Glattauer ne moralizira svisoka, nego demonstrira već dokazane spisateljske vještine ispisujući iskričave dijaloge i uvjerljive, bezmalo filmske scene ispunjene živim pojedinostima. Posebnu živost dobiva umećući u tekst internetske komentare na slučaj koji je odjeknuo u medijima. Autor pritom, efektnim i oštrim potezima, duhovito ocrtava ne uvijek laskav moralni portret povlaštenoga zapadnjačkog društva, odnosno globalnog Sjevera, razotkriva njegova dvostruka mjerila i daje glas onima koji prerijetko dobiju priliku da progovore – jer ih radije ne bismo čuli. Hvatajući se se u koštac s velikim društvenim pitanjima, upirući u bolna mjesta, Glattauer je, paradoksalno, najprecizniji onda kad karikira. Potrese vas pa nasmije, katkad učini i obrnuto, a svoj najnoviji roman možda najtočnije opisuje kao knjigu „o ljudima o kojima ne želimo znati ništa jer ih naprosto ne osjećamo“.

Eva Menasse naziva Glattauera „pronicavim, verziranim, briljantno nadarenim zabavljačem“. Uvjerite se i vi da je tako. A provjerite i zašto su mu djela prevedena na više od trideset pet jezika.

Prijevod s njemačkoga potpisuje Ana Križanović Grgić.

„Ovo su stranci. Pridošlice. Izbjeglice. Žive u svojem svijetu. Nisu jedni od nas. Nemaju nikakve veze s nama. Imaju svoju prošlost, svoju pozadinsku priču, koja ih je sudbinski dovela ovamo. I to je to? – Varate se, jako se varate. Ne samo da imaju svoju pozadinsku priču, imaju priču kao i svi mi drugi.

Da, svi imamo svoju životnu priču, koja započinje rođenjem i završava tek smrću. Na nama je odluka koliki ćemo dio te priče tu i tamo otkriti. Nekima je lako govoriti o sebi i stavljati se u središte pozornosti, kao, primjerice, onom slavnom, duhovitom gospodinu odvjetniku ondje.“

„Kao da nisu među nama, nego ispod nas. Ispod naših radara. Ispod naše razine interesa. Njihovu priču ovdje ne želi nitko saslušati. A i ne mogu je ispričati. Nitko ih i ne pita. A sami od sebe ne uspijevaju se izboriti za riječ. Nedostaju im sredstva. Nedostaje im naša kultura. Nedostaje im naša izobrazba, zbog koje smo tako uobraženi. I nedostaje im prvenstveno naš jezik. Bez jezika nema razumijevanja. Bez jezika nema priče. Zar ne?“

* * *

Ostajemo u Austriji. I imamo zašto. Ali opet, dakako, nije riječ samo o Austriji. Prema riječima jedne kritičarke, Bijes koji ostaje, djelo nagrađivane spisateljice Mareike Fallwickl (Hallein, 1983.), roman je „o iscrpljenim i borbenim ženama u doba pandemije i muškarcima koji još uvijek ne žele ništa naučiti“ te pritom, riječima druge kritičarke, „obavezna lektira za naše kćeri – i sinove“.  

Zar nema soli, pitat će Johannes za večerom dok troje djece vrišti, trpa hranu rukama, tuče se i svađa. Njegova žena Helene u tome će trenu ustati i krenuti prema balkonskoj ogradi…

Krećući se na rubu tabua, Fallwickl na drastičan način dočarava što se dogodi kad jedna iscrpljena majka odustane od svega što se od nje očekuje, opisuje kakve sve jazove time ostavi za sobom i do čega sve može dovesti od davnina nagomilani gnjev. Druge dvije žene u romanu moraju naći načina da te jazove zapune, zatvore, premoste. Njihove su sudbine isprepletene u borbenom romanu o ulozi žene u našem društvu. Autorica propituje zastarjele podjele uloga i ne libi se, kao ni njezin zemljak i stariji kolega po peru, uprijeti prstom u razjapljene društvene rane.

Šokiranu udovcu u pomoć priskače Sarah, Helenina najbolja prijateljica, mučena pitanjima bez odgovora, grižnjom savjesti, tugom i – životnim partnerom koji je ne voli. A nakon što je u skejterskom parku napadnu trojica mladića, Helenina petnaestogodišnja kći Lola odlučit će svoj bijes i žalost pretočiti u borbu svim sredstvima.

Krećući se na rubu tabua, Fallwickl na drastičan način dočarava što se dogodi kad jedna iscrpljena majka odustane od svega što se od nje očekuje, opisuje kakve sve jazove time ostavi za sobom i do čega sve može dovesti od davnina nagomilani gnjev. Druge dvije žene u romanu moraju naći načina da te jazove zapune, zatvore, premoste. Njihove su sudbine isprepletene u borbenom romanu o ulozi žene u našem društvu. Autorica propituje zastarjele podjele uloga i ne libi se, kao ni njezin zemljak i stariji kolega po peru, uprijeti prstom u razjapljene društvene rane.  

Posrijedi je odlično napisan roman o obitelji iz koje nestaje institucija koja se brine za sve: izvor nježnosti i ljubavi, kuharica, pralja i dadilja – majka. Štivo o kamufliranom patrijarhatu u kojem je posve normalno da brigu o svemu preuzme neka – bilo koja – žena. Priča o tome kako je jedna pandemija pokazala lice i naličje naoko sretnih obitelji. I možda najvažnije: priča o odlučnoj tinejdžerici koja će postati osvetnica svih poniženih, izranjavanih i pretučenih djevojaka.

Roman možemo čitati zahvaljujući prijevodu Stjepanke Pranjković s njemačkoga.

„'Koliko je naopako', rekla je Lola, 'što nas uče da odbijemo napad, ali dečke ne uče da ne napadaju.'“

* * *

Budući da ljeto jest na izmaku, ali nije posve izmaklo, a još možda bude i bablje ili pak didino, tko zna, red je da se preselimo malo južnije od južnog ruba germanskog svijeta, prema Mediteranu.

Dragana Markovinu poznajemo ponajprije kao povjesničara, publicista i kolumnista, iako se i u fikcijskoj prozi već okušao. No sad je položio i majstorski ispit iz proze napisavši kratak roman iliti novelu pod naslovom Maršal na Poljudu. Pred nama je u isti mah zabavno i melankolično djelce u kojem je riječ o bivšoj i sadašnjoj državi, o bivšim i sadašnjim vođama, o smjeni ideologija, o plavetnilom obojenim slikama iz djetinjstva isprepletenim s povijesnim silnicama, o nogometu, o dalmatinskoj prijestolnici i o njezinom tvrdoglavom i tvrdokornom šarmu, napokon o ljudima na odlasku koji se na razne načine mire s povijesnim porazom i pri tome bivaju i smiješni i tužni. Čitamo iskričave dijaloge i sjetne, introspektivne monologe, tokove svijesti i nesvijesti, čitamo o liderima i statistima, o patuljcima koji su htjeli biti divovi i divovima koji su rušili koliko su i gradili, doznajemo tko je to pisao da „more rokće“, tko se istome tom moru divio, tko bez njega nije mogao i tko je spram njega imao podvojen stav. Čitamo, ukratko, prozu punu šuga i šušura.     

U kolopletu priča o sasvim nedavnoj i već nešto nam davnijoj prošlosti, Maršal na Poljudu govori nam umnogome i možda ponajprije o – sadašnjosti. 

„Što bi mi falilo da sam, umjesto na Brionima, ljeta provodio u Splitu, odlazio na festival, slušao Olivera i onog ludog Tomu Bebića kako pjeva baš 'Dioklecijana'? U toj pjesmi ima više vica nego u čitavom opusu koji su mi posvetili. Ovaj moj luckasti hrvatski kadrovski promašaj misli da je, ne samo Jugoslavija nego i život sam po sebi dijalektika Hrvata i Srba, a ja sam ga potrošio uvjeren da je tajna u dijalektici između hedonizma i socijalizma, uvijek sebe kočeći na pola puta između jednog i drugog. Kad ostavimo i njih dvojicu i mene po strani, prava dijalektika ovdje je između Krleže i Meštrovića.

Čitamo iskričave dijaloge i sjetne, introspektivne monologe, tokove svijesti i nesvijesti, čitamo o liderima i statistima, o patuljcima koji su htjeli biti divovi i divovima koji su rušili koliko su i gradili, doznajemo tko je to pisao da „more rokće“, tko se istome tom moru divio, tko bez njega nije mogao i tko je spram njega imao podvojen stav. Čitamo, ukratko, prozu punu šuga i šušura.

Između glorifikacije malog dinarskog čovjeka i narodnog duha, u izvedbi jednog tipičnog antikomunista i u slabo prikrivenoj fascinaciji buržoazijom i njenim problemima, iz pera autentičnog komunista. E vidiš, zato nismo uspjeli, niti smo mogli uspjeti. S ovakvim mojim potezima ili bez njih. Kako ćemo ovako ludi uspjeti u ičemu, kad ni sami ne znamo što hoćemo ni za što se izdajemo.“

* * *

Autorica Gospođe Black u novom romanesknom pohodu!

Olja Knežević časti nas romanom pod naslovom Strada fortunata. Protagonistica ove intenzivne, lucidne i u isti mah razbarušene proze doslovce je većinom na cesti, na putu koji se proteže od Crne Gore do Zagreba, s postajama, zastojima i zastajanjima diljem Starog kontinenta, u Londonu i drugim gradovima.

U njezinoj duši stječu se poezija i pobuna, ona odrasta i raskida okove, nailazi na saveznike i na nerazumijevanje bližnjih i daljnjih. Gubi se i nalazi, posrće pa ustaje. Od sreće do nesreće i natrag. Na cesti sreće, na cesti oslobađanja.

Ona je s njim, dominantnim Vitezom, potom i s djetetom, poslije s dvoje djece. U bijegu su, u stalnom pokretu, njega traže, idu dalje, još dalje, uvijek dalje, s njim za volanom i njom na stražnjem sjedištu s djecom, u privremenim domovima, u privremenim životima. Ona mu je potpora, ali to je uloga na koju se ne želi svesti i s kojom se sve teže miri. U njezinoj duši stječu se poezija i pobuna, ona odrasta i raskida okove, nailazi na saveznike i na nerazumijevanje bližnjih i daljnjih. Gubi se i nalazi, posrće pa ustaje. Od sreće do nesreće i natrag. Na cesti sreće, na cesti oslobađanja.

„Mogla sam živjeti na stražnjem sjedištu automobila. Uostalom, bila sam mlada, još uvijek zaljubljena. Opet sam, kad u autu otvorim oči, mogla vidjeti Viteza koji me je zaveo, njegov lijepi vrat i ramena, opet me je to privuklo, i to što nas tako hrabro vozi u novi život, što mu mozak brzo radi, što upoznao je sve, znani su mu 'i jutro i podne i tama'; u tijelu mi se rađa opijajući osjećaj, duboka promjena, drugačija ja, čudna i tajanstvena. Nijedna žena ne živi poput mene, pomislila bih i to bi me uzbudilo. Zašto da ne probam uživati u ulozi žene koja živi drugačije, žene iz odmetničkog para, one koja vodi ljubav u mirisnim hotelskim apartmanima a muž joj za te prilike kupuje cipele s previsokim, tankim petama i slatke male haljine?“

DT